Više ne sanjam.
Nekada, dok sam spavala, opsjedali su me crno-bijeli košmari.
Sada oči ne uspijevam držati dovoljno dugo zatvorenim da bi se san formirao iako naučnici tvrde da traje samo nekoliko sekundi. Počinjem osjećati nostalgiju za negdašnjim morama. Iz dana u dan, prestajem osjećati i umor sve dok me organizam, iznenada, ne baci u duboku komu. Ali ni poslije toga ne vidim olakšanje, samo grižu savjesti zbog prespavanih i tako protraćenih sati koje, ironije radi, u svakom slučaju ne bih pametno iskoristila.
Svaki dan je začaran krug.
_____________________________________________________________________________________________
No comments:
Post a Comment