Noć

Pružala je otpor, borila se i opirala.

Napadi su bivali sve jači  i učestaliji.

Minut po minut, kako je noć odmicala, stari Neprijatelj je sve više jačao, napadao i naposljetku odnio pobjedu.

Opet je pokorena, a vjerovala je da se može oduprijeti.

Opet je postala rob. Neprijatelj je ponovo trijumfovao.

Likovao je i nazdravljao u slavu svoga povratka na vlast, nazdravljao njenim suzama.

A ona poput svakog roba dobila je tamnicu.

Poput svakog buntovnog roba dobila je i samicu kao kaznu za pokušaj bjegstva.

Poput svakog buntovnog, ponosnog roba dobila je i sopstvenu spravu za mučenje, njoj najomraženiju.

Neprijatelj je dobro znao koliko boli ta sprava može da nanese ovoj robinji. I ranije se pokazao vičnim u upravljanju njome i zavolivši je upravo zbog njene razorne moći nad ovom robinjom, čak ju je i imenovao. Sprava se zvala Nesanica.

Već pri prvoj upotrebi Nesanice, robinja bi poklekla, drhtala i proklinjala svoju nemoć da se oslobodi najvećeg Neprijatelja.

A on bi potpuno hladnokrvno nastavljao da posmatra njeno grcanje i krvarenje iz rana koje je Nesanica nanosila.

Čak i kad bi izgubila i ponos i vjeru i nadu i preklinjla, ne za slobodu, nego za konačan prekid muka i postojanja, Neprijatelj bi ostao nepokolebljiv i nemilosrdan, a ona očajna...

I dok je u samoći nesrećna, nemoćna i smrtno ranjena nepomično ležala u jezeru krvi, zadnjom niti snage prizvala je u sjećanje, koga drugog nego svog najvećeg Neprijatelja i osmijehnula mu se...

Najveći neprijatelj ove robinje bila je Misao o...

_________________________________________________________________________________