Ne svraćaj, ali ako svratiš...

da, naravno, biću tu, ako nisam vani,

ne kucaj ako su svjetla ugašena

ili čuješ glasove jer tad

možda čitam Prusta

ako mi neko proturi Prusta ispod vrata

ili jednu od njegovih kostiju za paprikaš

i ne mogu posuditi novac ni

telefon

ni što je ostalo od mojih kola

mada možeš dobiti jučerašnje novine

staru košulju ili sendvič sa salamom

ili spavati na kauču

ako ne vrištiš noću

i možeš pričati o sebi

to je normalno;

teška vremena su pred svima nama

ali ja ne pokušavam podići porodicu

i poslati djecu na Harvard

ili kupiti lovište,

ne ciljam visoko

samo pokušavam ostati živ

još malo duže,

pa ako nekad pokucaš

i ja ne odgovorim,

a unutra nije žena

možda sam polomio vilicu

i tražim žicu

ili jurim leptire na

svojim tapetama

znači ako ne odgovaram

ne odgovaram, a razlog je to

što još nisam spreman da te ubijem

ili volim, ili čak prihvatim,

znači da ne želim pričati

zauzet sam, lud sam, srećan sam

ili možda vješam omču;

pa čak i ako svjetla gore

i čuješ zvuk

poput disanja ili molitve ili pjevanja

ili radija ili kotrljanja kockice

ili kucanja na mašini-

odlazi, nije pravi dan

noć, čas:

nije to nepoznavanje nepristojnosti,

ne želim povrijediti ništa, čak ni mrava

ali ponekad prikupljam dokaze one vrste

kojoj treba uređivanje,

i tvoje plave oči, neka su plave

i tvoja kosa, ako je imaš

ili tvoje misli - ne mogu ući

dok se konopac ne presiječe ili veže u čvor

dok se ne obrijem

pred novim ogledalima, dok se svijet ne

zaustavi ili otvori

zauvijek. 

                               Čarls Bukovski

                                 

______________________________________________________________________________________________