Ja kroz padeže

- Ooo, zdravo koleg'ce, kuda s rancem, nemoj reći da ćeš i spavati na poslu?

- Idem na more!

- Ne z’zaj! Novembar je. Ozbiljno?!

- Aham!
- Uvijek mimo svih!

- A kako drugačije?

Zatvaram vrata i odmor počinje. Prvi na koji sam se uputila sama. Gdje? Koliko? Vidjećemo. Na primorje. Dan prvi: Smještaj, žvrljanje, hm ne... Dan drugi: Grad drugi... da! Spoj istorije, kulture i malo turista. Upoznavanje centra kao i obično. Dan treći: Pješačenje od 16km do oaze; knjiga, hladna kafa i zvuk talasa; noge polako klecaju; krevet; količina konzumirane hrane jednaka prosječnojoj koju mladi Evropljanin unese do svoje 18-te godine. Dan četvrti: Vukući noge obilazim lokalne knjižare. "The Pursued", čitam recenziju: "darkly ironic" uzimam. Pitam za preporuku neženske literature. Nude mi roman o Indijki koja u 28-oj godini odlazi na put sama i otkriva šta je potrebno za upotpunjen život jedne žene. Nasmijem se na ironiju i uzimam Brysona, "At Home". Vraćam se i pakujem za rano nazovi planinarenje. Dan peti: Preskačem kafu i doručak i sa dvojicom Amera počinjem pentranje, da bih tek na vrhu postala svjesna kruzera i nadolazeće bujice turista. Bez daha, ova dvojica se čude izdržljivosti jedne tako "tiny person" ali im činjenica da putujem sama ne para uši kao svima kod kuće. Zadovoljna sam. Vraćam se, jedem vola i bacam se na Forstera. Misli, kao samostalni vrijedni organizmi ni na sekund nisu prestale da tkaju snove o Njemu. 19 mjeseci. Ne vrijedi im objašnjavati, glupe su.

Dan šesti: Mrtva sam. Noćas sam slušala buru. Stajem na vagu. Šta vaga radi u sobi?! Ugojila sam se pet kilograma za pet dana, vrijeme je da stanem ili nije. Danas mi se ne izlazi, osim po hranu. Pijem kafu. Jedem. Gledam seriju. Jedem. Nastavljam knjigu. Jedem. Skidam crni, nanosim crveni lak, što je i najveća promjena koju ću u izgleda napraviti (sad su mi i svi odjevni predmeti, pa i kosa i naočari, u boji: crveno, bež, maslinasto,  jer nije lijepo omalovažavati psihologe dok ne dokažem da su im savjeti idiotski). Zapisujem „dnevnik". Punim kadu, sipam vino i odlazim utopiti misli...
______________________________________________________________________________________________