"Vidi Napulj..."

Vjerovatno ne postoji osoba koja voli putovanja, a da u planu nema posjetu Italiji i njenim čuvenim gradovima od kojih je nezaobilazan „Novi grad” prestonica negdašnjeg istoimenog kraljevstva, danas pod zaštitom UNESKO-a, mjesto iz kojeg potiče napopularnije jelo današnjice, grad čija je ljepota navela Getea da zapiše čuvenu rečenicu „Vidi Napulj i možeš umrijeti". Međutim, postoji još jedan grad istog imena, grad u kojem vas na samom ulazu dočekaju beskućnici, ulice zakrčene smećem i uglavnom ljudskim izmetom i besprijekorno čiste korpe za otpatke, propala, urušena, oronula arhitektura i blistavi bioskop "Solo per adulti".

Ukoliko se nađete u ovom drugom Napulju, predlažem da se odmah zaputite ka Megaridu, čudesnom, izolovanom gradiću u kojem je vrijeme stalo, a opija ljubaznost, vino i miris svježe hrane mnogobrojnih restorančića. Na ovom ostrvcu, prema legendi, sahranjeno je tijelo prelijepe sirene Partenope koja nije uspjela pjesmom zavesti Odiseja. Ovdje ćete se zapitati da li je riječ pica pogrešno prevedena na vaš jezik dok uživate u svakom zalogaju ovog savršenog jela. Inače, italijanski dio filma Jedi, moli, voli sa Džulijom Roberts u glavnoj ulozi,  sniman je u Napulju tačnije u jednoj od najstarijih picerija L’Antica Pizzeria da Michelle u kojoj se od 1870. godine, još uvijek po prvobitnim receptima, priprema ova kraljica brze hrane.

Ako pak imate prijatelja čija je životna želja da posjeti Napulj i umre od zagađenja i ipak odlučite prokrstariti ulicama grada, držite se mape ili vodiča i nikako nemojte fotografisati gomile izmeta na glavnoj ulici (Via Toledo) ispunjenoj elitnim prodavnicama, jer će vas građani streljati pogledom i kulturno prokomentarisati da ste ludi jer zaboga, to je sasvim normalna pojava, čak i kada radnici gradske čistoće nisu u štrajku. Dakle, samo opušteno, kao da ste u svom gradu koji je recimo, grad protivrječnosti. 

Obilazak možete početi šetnjom prelijepim prostranim šetalištem uz miris mora koje udara o stijene i osvježava morževe od ljudi koji se na njima sunčaju, a koji polako nestaje što dublje ulazite u grad gdje više ne možete sa sigurnošću tvrditi kakva isparavanja osjećate, čistog veša koji kao novogodišnji nakit u sred ljeta visi nad ulicama ili izmeta i pasa za koje biste zbog visine i da ne laju povjerovali da je neko pustio krdo teladi u strogi centar grada. 

Korak po korak i dolazite do veličanstvenog prostranstva, trga Piazza del Plebiscito, koji čini Kraljva palata, pozorište Sv. Karla koje je i najveća operska kuća u Evropi, crkva Sv. Franje Paolskog, previše grafita i markerima našminkani lavovi, a na svakog turistu koji se tu zadesi dolazi, naravno, i bar jedan pas.

Put vas dalje vodi ka zamku Jajeta (Castel dell' Ovo) koji nosi naziv još od vremena Virgilija koji je na tom mjestu, zakopavši jaje, prorekao da će i Napulj pući kada pukne jaje. Mi nismo našli jaje ali jesmo mrtvog ptića, što bi opet nekom logikom značilo da je puklo i jedno i drugo, jer je i sam zamak u očajnom stanju.  

Nastavite li naprijed možete vidjeti Galeriju Umberto, Castel Nuovo, Barbaro, Napuljsku katedralu, Nacionalni arheološki muzej, zapuštenu botaničku baštu i veliki broj nekada prelijepih građevina, pasti u depresiju zbog sadašnjih ruina i osvježiti se u parku koji nijednoj klupi ne daje hlad ali ih zato kupaju prskalice za travu koje zbog njihove pogrešne usmjerenosti uopšte nema ili je pretvorena u sparušeno sijeno. 

Koliko god loše zvučalo, donekle mi je i odgovaralo ovo stanje opšteg nemara jer je moj dragi prijatelj odlučio odstupiti od svog sna i prvobitnog plana da u Napulju ostanemo 5 dana, te smo pribjegli mojoj ideji i sutradan ujutro uhvatili prvi voz, prljaviji i krcatiji od našeg gradskog prevoza, za Pompeju i čudesni Vezuv.

Pompeja, izgubljeni grad, svjedočanstvo je jedne od najvećih ljudskih katastrofa kada je 29. avgusta 79. godine, vulkan Vezuv, za koga se do tada vjerovalo da je obična planina, eruptirao i zbrisao ovaj antički grad sa lica zemlje.  U to vrijeme u gradu je živjelo oko 20000 stanovnika. Šesnaest vijekova je bio potpuno zaboravljen, a otkriven je slučajno 1592. godine. Danas predstavlja jedno od najpoznatijih i najočuvanijih arheološki nalazišta.

Prvim korakom u ovaj drevni grad, postajete svjesni njegove nekadašnje moći. Šetnje ulicama lako vas mogu odvesti u prošlost i jasno možete zamisliti vrevu ovog velikog modernog trgovačkog grada sa popločanim ulicama, osam gradskih kapija, pet termalnih objekata, uređenom kanalizacionom mrežom i pitkom vodom, (patricije su imali vodu u kućama, a plebejci  javne fontane, ukrašene skulpturama). Postojala su i privatna i javna kupatila, za muškarce i žene, vrtovi u kojima se radila gimnastika, pozorišta sa sjedištima od klesanog kamena, djelimično i pokrivena, a zidovi su uglavnom bili oslikavani freskama.
O ljepotama Pompeje moglo bi se danima govoriti ali doživljaj šetnje pravim rimskim ulicama, posjeta kućama, vrtovima, bordelima, teatrima, kupatilima, trgovima prosto je neopisiv vremeplov. Čarolija! 

A iznad Pompeje, i dalje prijeteći, uzdiže se krivac za sadašnje stanje grada, veliki Vezuv, jedini aktivni vulkan u kontinentalnom dijelu Evrope, sada visok 1223 metra sa oko 30 metara dubokim kraterom. 
Sudeći po broju posjetillaca, on nije strašan samo turistima, koji iz daljine vjerovatno podsjećaju na kolone mrava na ogromnom mravinjaku. Organizovani u grupice, oni hrle sa svih strana, pa s vremena na vrijeme, na miniodmaralištima na kojima se prodaju suveniri sačinjeni od vulkanskog materijala, možete pomisliti da ste na ciganskoj pijaci, ali kada se izvučete iz gužve i stazom ugasle lave stignete do kratera koji dimom povremeno podsjeća da je živ, postaje vam jasno da je višečasovno pješačenje bilo vrijedno truda dok uživate u veličanstvenom panoramskom pogledu i sa strahopoštovanjem shvatate zašto je proglašen nacionalnim parkom i zašto je većina fotografija pravljena iz daljine.

Po povratku u Napulj, u kasnim večernjim časovima, iako umoran od cjelodnevnog pješačenja na +40⁰C,  ostavivši po strani i svoj ogromni strah od vode, brzinom svjetlosti, moj saputnik je pokupio stvari iz hotela i pojurio da se ukrca na brod za Palermo, putovanje poznato i kao u plovidba u prošli vijek. 

A ja, ostavljajući za sobom grandiozni vulkan i svjetla Napulja, sa suzama u očima žalila sam i tugovala što nisam kupila bar još jednu picu za put.

______________________________________________________________________________________________